(dobrodošli su svi komentari dobrih ljudi)
- monetarni sustav osuđen je na skoru propast - zašto?
Činjenica br.1: spoznaja da su nacionalne banke (na prvom mjestu American Federal Reserve), koje posuđuju novac vladama za mehanizme inflacije i deflacije, zapravo privatne (PRIVATNE!!) banke.
Samim time si već možemo zamisliti koliko je tu lobiranja i utjecanja na vladu ("ako prođe zakon o tom i tom, posudit ćemo vam, ako ne, nećemo.." - tako su npr ozakonjenje sve štetne tvari koje nam prodaju farmaceutske tvrtke.)
Za te otrovne tvari naravno postoje i zdravije alternative, ali one su skuplje u proizvodnji i stvaraju manji profit; a PROFIT je glavni čimbenik u donošenju takvih odluka vlade - a ne dobrobit naroda.
Činjenica br.2: da pojednostavimo ono što su znali i ekonomisti koji su osmisli monetarni sustav ali i najveći današnji ekonomski stručnjaci, zamislimo da je ukupna količina novca na svijetu 1000 $ (u trenutku stvaranja novčanica, taj iznos odgovara stvarnoj količini postojećeg zlata i srebra kojoj je ta vrijednost od 1000$ pridodana) . Nadalje, ako npr Federal Reserve posudi 1000 $ vladi, sa kamatom od 5%, vlada će morati vratiti 1050$ banci. Vlada SAD-a zatim posudi 500$ Afganistanu s kamatom od 10%, te Afganistan sada mora vratiti SAD-u 550$. SAD bi dakle pokrio svoje troškove prema Federal Reserve, ali kako da vrati 1050$, ako na cijelom svijetu postoji samo 1000$?? Nikako i nikada. Jer sav novac stvoren (isprintan) izvan tih "realno postojećih" 1000$ je stvoren kao dug. U tome i je problem monetarnog sustava kakvog ga znamo - sve države imaju dug kojeg nikada neće moći vratiti jedna drugoj. Drugim riječima, svijet duguje novce samom sebi - koliko to ima smisla?
Spomenimo usput i činjenicu da Bogati Sjever živi na grbači Siromašnog Juga - što to točno znači? Pa, pod krinkom velikodušnih posudba, Sjever zapravo zarađuje na kamatama koje Jug otplaćuje, baš kao na zamišljenom primjeru SAD-a i Afganistana.
Odličan dokumentarac na tu temu, gostuju priznati znanstvenici i nobelovci
Činjenica br.3: ako racionalno (dakle znanstvenom metodom) sagledamo monetarni sustav, on jednostavno nema smisla - znanstvena metoda nalaže da za preživljavanje ljudske rase, SVI ljudi IMAJU JEDNAKU POTREBU si prvenstveno osigurati čist zrak i vodu, zdravu hranu, i pobrinuti se da ti mehanizmi obnavljanja prirode ostanu netaknuti što je više moguće - dakle, moramo racionalno raspolagati resursima Zemlje, na pametan i održiv način. To se protivi čimbeniku PROFITA, koju motivira samo trenutna zarada. Posljedice su zagađenje okoliša, i to u puno većoj mjeri nego što si uopće možemo zamisliti.
link na matematičko objašnjenje o neodrživosti današnjih trendova
link za drugi dio
link za treći dio
link za četvrti dio
link za peti dio
link za šesti dio
link za sedmi dio
link za osmi dio
Činjenica br.4: monetarni sustav je zastarjeo sustav: danas raspolažemo tehnologijama koje mogu osigurati obilje svega za sve. Te tehnologije se pak ne koriste u mjeri u kojoj bi trebale i s ciljem hranjenja gladne djece i olakšavanja ljudske svakodnevnice, već se njihovo postojanje "sakriva" da bi npr. hrana još uvijek imala na vrijednosti: ako "nema dovoljno za sve" - onda se tek može prodat.
Ukratko, u tom sustavu nema plaćanja, jer novac ne postoji - postojećom tehnologijom se osigurava da svatko ima sve.
- profit ima za posljedicu natjecateljski duh - neki bi rekli da je to prirodno urođeno ljudima, a možda čak i pozitivno. Mnoga neovisna i ozbiljna istraživanja (postat ću kasnije i linkove koji to potvrđuju) dokazuju kako je natjecateljski duh puno manje plodan od suradnje među ljudima. Uostalom, 99% znanstvenih otkrića su postignuta direktnom ili indirektnom suradnjom u znanstvenom svijetu - jer svako otkriće ima za osnovu druga otkrića u prošlosti bez kojih današnje ne bi bilo moguće. Zamislimo tek koliko bi suradnja na globalnoj razini bila plodna, bez straha za patent kojim će uslijediti monetarna dobit.
Činjenica br.1: u životinjskom svijetu (kojem i mi pripadamo) je natjecateljski duh nužan preživljavanju. Međutim, čemu natjecanje za hranu ukoliko je ima u izobilju? (što u životinjskom svijetu nije slučaj)
Činjenica br.2: neovisne studije su dokazale da je ono što razlikuje ljudsko društvo po uspješnosti i napretku, od recimo srodnih društava inteligentnih hominida (majmuna) začuđuće nije intelekt (njihov je neznatno manji - da je samo o tome riječ su mogli uznapredovati barem na nešto višu razinu), već SUOSJEĆANJE i ALTRUIZAM! To je ljudska karakteristika - mi smo spremni pomoći jedan drugome a da ne očekujemo nešto zauzvrat. Neki su veći altruisti od drugih - Majka Terezija je jedna ekstrema, a prosječna osoba je netko tko će pomoći obitelji i prijateljima. Ali zamislimo koliko bi nas promijenila činjenica da nam je osigurano sve potrebno za život; da ne moramo gazit druge za svoju dobit?
Činjenica br.3: mnoga neovisna istraživanja dokazuju da je monetarna nagrada koristan motivator za fizički rad. Međutim, zanimljivo je da je ista monetarna nagrada kontraproduktivna u slučaju intelektualnog rada! On je najproduktivniji kada su osobi (izumitelju npr) osigurane sve životne potrepštine i sloboda u razmišljanju, bez monetarnih pritisaka.
- tehnologija je uznapredovala u tolikoj mjeri da može osigurati apsolutno oslobađanje ljudi od repetitivnih radnji i zaposlenja, i omogućiti nam da se posvetimo onome što želimo. Ali tržište koči tu tehnologiju, jer ona NE stvara PROFIT.
Činjenica br.1: patentirana je sprava kojom se sprječava ulazak prašine u stambeni objekt uopće - ta sprava, koja je nalik na klimu, nije dobila tržišnu dozvolu zbog lobija farmaceutskih tvrtki (opala bi potreba za antihistaminima) i tvrki koje prodaju sredstva za čišćenje... Nevjerovatno, ali istinito.
To je samo jedan "nebitan" primjer u nizu puno ozbiljnijih (električni auto, geotermični izvori energije koji ne zagađuju vs. ulje itd)
Link na postojeće tehnologije:
2. dio: http://www.youtube.com/watch?v=BpiyFYOTllU (ostali dijelovi, njih 6 sveukupno, su povezani na drugi)
Činjenica br.2: sjetimo se entuzijazma kojeg smo osjećali kao djeca prema.. bilo čemu.. Svi smo mi imali neke svoje interese, bilo da je to bila glazba, nogomet, znanost.. Kada nas je ta određena branša zanimala u djetinjstvu, sjetimo se kako nikada nije bilo teško učiti nešto novo o tom području, kako nam je interes na tu temu samo prirodno rastao, a bez ikakve monetarne nagrade.
Polaskom u škole nas je društvo počelo "programirati" kako bismo ušli u kalupe potrebnih zaposlenja u određenom ekonomskog modelu u kojem živimo. A sada zamislimo da živimo u sustavu gdje ne moramo brinuti o stanarini, režijama, kreditima, i gdje ne moramo raditi za plaću - u obrazovanju bismo samo prirodno gravitirali prema predmetu interesa: nogometu, znanosti, glazbi... I kao odrasli ljudi bismo imali priliku baviti se onime što nas stvarno zanima, za što smo stvarno talentirani, što stvarno volimo.
